Ry Cooder i Taj Mahal objavili su tradicionalnu melodiju „I Shall Not Be Moved", završnu numeru sa svog predstojećeg albuma, GET ON BOARD: THE SONGS OF SONNY TERRY & BROWNIE MCGHEE, koji izlazi 22. aprila 2022. za Nonesuch Records.
Dvojica blues majstora iz Pijemonta, dugogodišnji prijatelji i saradnici, skoro šezdeset godina nakon što su prvi put svirali zajedno, ponovo se udružuju na albumu. Sa Taj Mahalom na vokalu, usnoj harmonici, gitari i klaviru i Cooderom na vokalu, gitari, mandolini i bendžu, kojima se pridružio Joachim Cooder na bubnjevima i basu, duo je snimio jedanaest pesama izvučenih iz snimaka i živih nastupa Terryja i McGheeja, koje su obojica prvi put čuli kao tinejdžeri u Kaliforniji.
Objašnjavajući gde su ga Terryja i McGheeja muzički odveli, Cooder kaže: „Dole niz put, dalje od Santa Monike. Gde je sve bilo dobro. „Moram da idem odavde“, bilo je sve što sam mogao da pomislim. Čime se baviš sa četrnaest, osamnaest godina? Bio sam zarobljen. Ali ta prva ploča, Get on Board, the 10”, bila je tako divna da sam mogao da razumem sviranje gitare.”
Taj Mahal dodaje: „Počeo sam da ih slušam kada sam imao oko devetnaest godina i želeo sam da idem u te klubove, jer sam čuo da ovi stari momci tamo sviraju. Znao sam da negde postoji reka u koju mogu da uđem, i kada uđem u nju, biće mi dobro.”
Taj Mahal i Ry Cooder su prvobitno udružili snage 1965. godine, formirajući „The Rising Sons” kada je Cooder imao samo sedamnaest godina. Bend je potpisao ugovor sa Columbia Records, ali album nije objavljen i grupa se raspala godinu dana kasnije. Sesije snimanja iz 60-ih, konačno su zvanično objavljene 1992. Cooder je svirao na istoimenom solo debi albumu Taj Mahala iz 1968. godine. GET ON BOARD je prvi zajednički snimak Taj Mahala i Ry Coodera od tada.
Sony Terry na usnoj harmonici i Brownie McGhee na gitari, obojica poreklom iz jugoistočnih Sjedinjenih Država, imali su aktivne solo karijere, kao i saradnju sa nekim od najslavnijih muzičara svog vremena, ali bili su najpoznatiji po svom četrdesetpetogodišnjem partnerstvu, koje je počelo 1939. i uključivalo očaravajuće nastupe uživo širom sveta i brojne hvaljene snimke.
Njihov „pijemontski blues style” postao je popularan tokom oživljavanja country muzike 1940-ih i 1950-ih, naslonjenog na cvetajuću klupsku scenu Njujorka za jazz, boogie-woogie, blues i folk. Terry i McGhee kretali su se u istim krugovima kao Woody Guthrie, Pete Seeger, Leadbelly, i Josh White između ostalih, u bogatoj mešavini pisaca, glumaca i muzičara. Kako je nova generacija koja se pojavila 1960-ih crpela inspiraciju iz folka i bluesa, Terryja i McGhee su obišli svet kao najistaknutiji eksponenti akustične muzike Pijemonta.
Tadž Mahal zaključuje: „Sada smo momci kakvi smo težili da budemo kada smo počinjali. Evo nas sada... oldtimeri. Kakva sjajna prilika, da se zaista napravi puni krug.”
Autor vijesti Maja Jovanović
